Dobriša cesarić pjesme ljubavne - 🧡 Antologija ljubavnih pesama

I noć je tekla spokojna i nijema… A tad se sjetih — da je više nema… DOBRIŠA CESARIĆ: MA KAKO, UZDIGLO SE, SRCE… Ma kako, uzdiglo se, srce, Klonuti mora, mora pasti, Sudbino, prije no mi klone, — O, daj mu, još jedanput, cvasti! I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj šumi.

Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije.

Nova semantička dimenzija glagola NAĆI povlači semantičke modikfikacije i ostalih.

U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta.