Prema narodnom predanju nije umro, već samo zaspao, a probudiće se kada bude došlo vrijeme.
Najopštija podjela usmene književnosti je na poeziju i prozu i to na osnovu njene funkcije i jezičke organizacije.
Pretpostavlja se da su ti paganski obredi bili ispunjeni pesmom, svirkom i igrom, međusobno prožetim i spojenim u harmoničnu i nedeljivu celinu.
Poznate basne su: Crv i lav, Nije vjera tvrda u jačega, Kako se medvjed prevario i druge.
Pjesme: Žetvu žela, Prele su prelje, Žito žele, Nadžnjeva se momče i djevojče, Duga dana u zla gospodara.
Pristupićemo joj kao izuzetno originalnom i neponovljivom stvaralačkom elementu pesme.